Želje su jedna od najljepših stvari, bez kojih život ne bi bio isti. One nas podstiču na trud, upornost, rad na sebi i bude u nama kvalitete, kojih nismo bili svjesni i nismo znali da ih posjedujemo. Istinski vjerujem da svaka želja, prije ili kasnije, nađe put da se ostvari, pogotovo ako je naš pristup i stav pozitivan. Međutim, svi dođemo do momenta kada naša želja nikako da se realizuje. Tada preispitujemo sebe, javljaju se sumnja, nestrpljenje, razočaranje... Da bih vam bolje približila ovu temu i samu suštinu posta, podijeliću sa vama iskustvo, koje se meni dešavalo neko vrijeme. Kada se osvrnem, sve što sam ikada poželjela, ostvarilo se. Samim tim, na maltene svakom životnom polju sam napredovala i realizovala mnoge, za mene, velike stvari. Međutim, ta jedna želja nikako da se ostvari. Nameće se pitanje: ,,Šta nije u redu? Kako to da mi je u svemu išlo i bolje od očekivanog, a samo u tome stojim u mjestu?'' Prije nekoliko dana, sticajem okolnosti, desila se ogromna promjena u mojoj glavi, kada sam shvatila da je cijelo vrijeme bio problem u meni i mom pristupu. Kada su sve druge želje u pitanju, ponašala sam se opušteno, mirno, staloženo, nekada čak u pozitivnom smislu nonšalantno, kao da su već ostvarene. I uvezi te jedne, koja još nije ostvarena, imala sam dobar osjećaj i uzbuđenje. Sve dok to nije prešlo u nestrpljenje, brigu, frustraciju i vezanost za očekivanje. Konstantno sam se vrtjela u začaranom krugu u kome sam se čas osjećala sjajno, zbog same želje, a čas katastrofa, jer se još uvijek nije ostvarila. Ovo je, ukratko opisano, moje iskustvo. Sada, posebno obratite pažnju na sve, što ćete pročitati u ostatku posta, jer u tome leže suština i bitne lekcije, koje sam usvojila, a koje vam mogu mnogo pomoći, ako se trenutno nosite sa sličnom situacijom. Prije svega, pustite da sve ide svojim tokom. To ne znači da odustajete od želje, već od negativnih obrazaca, koji vas uporno sputavaju, da je ostvarite. I otpustite sve otpore, koje imate, uvezi bilo čega. Znam da je lakše reći, nego uraditi. Pročitali ste kako je bilo meni. Postoji citat, koji sam sigurno pomenula u nekom od prethodnih postova, a koji glasi: ,,Mutna voda se najbolje čisti, kada je ostavite na miru.'' Kada istinski shvatite šta je to u vama, što vas sabotira i remeti vam unutrašnji mir, spokoj i staloženost, ne samo da ćete se konačno pomjeriti s ,,mrtve tačke'', nego ćete prekinuti jednom za svagda tu agoniju i trošenje energije ni na šta. Osjetićete takvo olakšanje, slobodu i jasnoću, poslije čega nema nazad. Usmjerite fokus u pravom smjeru. Umjesto da vam misli budu zaokupljene činjenicom da želje još uvijek nema, razmišljate o nečemu, što u vama budi nadahnuće, vjeru i inspiraciju. Osvrnite se ponovo na moje iskustvo. Uporedite dva potpuno različita pristupa, kada su u pitanju jedna želja i sve druge mimo nje. Da sam se prema toj jednoj želji ophodila, kao prema svim ostalima i iskoristila svoje znanje pravilno, vjerovatno bi ona uveliko bila ostvarena. Ali, ne kajem se, niti to smatram gubitkom, jer lekcija, koju sada imam, nema cijenu i više mi znači, nego sama želja, za koju sam se toliko vezala. Znate zašto? Jer će mi to iskustvo ostati zauvijek, kao pokazatelj toga kako u budućnosti (ne) trebam postupati. Još jedna sugestija, u čemu sam takođe griješila - ne bavite se pitanjem ,,KAKO'' i na koji način će vam željeno doći. To će vas samo kočiti i izazivati sumnju u vašem srcu. Ono na čemu treba da vam bude fokus jeste na samoj želji, osjećaju koji ona budi u vama. A to ,,KAKO'' prepustite Nekome gore, Ko bolje zna kakav je način najbolji za vas. Na vama je samo da imate jasnu namjeru i pozitivan stav, koji neće preći u vezanost za očekivanje. I najvažnije - VJERUJTE. Jer, kada bez trunke sumnje vjerujete, tada će se sve posložiti u vašu korist. Ne požurujte, ne forsirajte. Sve će biti super, najvjerovatnije čak i bolje nego što očekujete. Možda ne vidite način trenutno. Ali, to nije vaš dio posla. Način će se stvoriti, rješenje će se pronaći. Zapravo, želja je svakako na putu do vas. Samo se vi trebate skloniti s puta. Za kraj, samo ću još dodati da sam zahvalna, ne samo na svemu dobrom u svom životu, nego i na greškama, padovima, neuspjesima, ne tako slavnim momentima... Sve to me je dovelo do ovog trenutka punog spoznaja, lekcija, pozitivnih promjena. A vjerujte mi, nikad se bolje u životu nisam osjećala, nego sada, dok ovo pišem. Možda se nije sve desilo baš onako kako sam željela. Ali, desilo se ono što mi je bilo potrebno. A to što želim će se desiti u pravo vrijeme, na pravom mjestu. Ako ne to, onda nešto neuporedivo bolje. Do tada, stavljam fokus na blagoslove, koje imam i sitnice, koje su podloga za velike stvari. Svima vama, koji ovo čitate, želim da ostvarite svoje snove i izvučete najbolje iz ovog posta. Hvala što ste tu i što rastemo zajedno. ❤️
Pročitajte celu vest