Uvijek sam voljela da putujem. Iako za sada nisam putovala van Crne Gore, zemlje u kojoj živim, uživala sam u putovanjima u okviru nje. Upravo moja ljubav za putovanjima je jedan od mnogih razloga zašto želim da se bavim baš pomorstvom. Smatram da je život kratak, a svijet velik i da je vidjeti ga i obići sjajno i nezaboravno iskustvo. Kad god bih putovala radovala bih se odlasku na određenu destinaciju, bilo da je to upoznavanje nekog novog grada ili ponovni susret s nekim već viđenim, ali meni dragim mjestom. Ali, nije odredište jedino čemu bih se radovala već i sam put do istog i sve što iskusim dok ne stignem do njega. Sama vožnja kolima od Bara do Igala, Podgorice, Berana slušajući muziku i posmatrajući more, prirodu, planine, drveće i ljepotu svoje zemlje je imala posebnu čar i budila u meni sreću i mir. Jednostavno, to su bili trenuci u kojima sam posebno uživala. Zašto pišem o ovome i šta je uopšte poenta ovog posta? Dakle, svi mi imamo neke svoje ciljeve. Mnogi se trude da ih ostvare i naprave neki lični uspjeh. Nažalost, zamka je u tome što ljudi često, u svoj toj želji za uspjehom u onome što su naumili, zaboravljaju da uživaju u procesu koji moraju proći do ostvarenja cilja. To dovodi do toga da previše razmišljaju o budućnosti, a zaborave da žive u sadašnjem trenutku i budu zahvalni na onome što imaju. Većina tako provede čitav život, čekajući da se nešto desi da bi bili srećni i zadovoljni sobom i svojim životom. Put do odredišta u nekim trenucima zna biti težak, bilo zbog gužve u saobraćaju, neudobnosti prevoznog sredstva, nezgoda tokom putovanja i sl. Isto tako je i u životu, tačnije, na putu do uspjeha. Ali, bez obzira na to uspjeh i penjanje na vrh su slađi, ako ste prije toga iskusili neuspjeh i bili na dnu. Popeti se na vrh jeste teško, ali je pogled s vrha bolji.   Takođe, baš kao što putovanje do destinacije biva ,,siromašno'' za brojne trenutke u kojima se nismo divili ljepoti prirode, jezera, sunca, cvrkutu ptica, tako bude i s uspjehom, bez da nismo iskusili svaki korak koji smo napravili da bi došli do njega, bilo da je bio lak ili težak. Sada dolazimo do poruke posta, koja leži u naslovu, a to je da uspjeh nije cilj, nego putovanje. Super je željeti uspjeh i raditi na njemu ili željeti nešto bolje za sebe. Ali, ne treba napraviti dvije greške, koje se svima lako dese, a to su: - odustajanje zbog prepreka (jer tako nećete uraditi ništa) - zaboraviti uživati na putu do cilja (jer ako to uradite, nećete biti srećni ni kad ostvarite cilj) Kako god da okrenete i koju god grešku od ovih napravili, rezultat je isti - obje vode do nezadovoljstva i ni u jednoj ni u drugoj ne leži sreća, pa ni sam uspjeh, koji je glavna tema ovog posta. Jer, ako niste, prije svega, ispunjeni iznutra, onda to nije uspjeh.?
Pročitajte celu vest