Prije nego što započnem sa pisanjem vlastitih utisaka o Istanbulu i preporukama šta obići kada posjećujete ovaj grad, želio bih podijeliti s vama nekolicinu korisnih informacija opšteg karaktera. Imajte na umu da su mnoge od ovih informacija, naročito o novčanom kursu i cijenama podložne promjenama, te ih uzmite sa rezervom. Sve informacije datiraju iz marta 2019. Novac i mjenjačnice Službena valuta u Turskoj je turska lira. Javlja se u novčanim apoenima od 5, 10, 20, 50, 100 i 200 lira, te kovanicama od 1, 5, 10, 25 i 50 kuruša, kao i kovanicom od 1 lire (100 kuruša). Okvirni kurs u odnosu na euro iznosi 6 TL za 1 EUR. U gradu postoji veći broj mjenjačnica i nećete pogriješiti gdje god da zamijenite novac, jer su razlike u kursu jako male. Npr. u mjenjačnicama u centru ćete dobiti 5,9 TL za 1 EUR, dok ćete u naselju Ortakoy dobiti 6 TL. Na aerodromu nisam mijenjao novac, ali polazim od pretpostavke da je kao i u drugim gradovima, kurs lošiji u odnosu na druga mjesta u gradu. Jezik i komunikacija Službeni jezik u Turskoj je turski. Turci možda nisu najperfektniji govornici engleskog jezika, ali ga dobro razumiju i veoma su vješti u komunikaciji, tako da nećete imati problema u sporazumijevanju. Nerijetko poznaju i osnove drugih jezika, uključujući i naš. Veoma su gostoljubiv i uslužan narod, a pregovaranje i cjenkanje su dio njihove poslovne tradicije, tako da uvijek pokušajte spustiti ponuđenu cijenu jer će veoma rado prihvatiti nadmetanje s vama. U trgovinama sa hranom će vam često nuditi da probate neki od njihovih specijaliteta i neće biti najsretniji ukoliko ih odbijete. Hrana i lokalni specijaliteti S obzirom da nisam veliki gurman, rekao bih da nisam najadekvatnija osoba koja će vam predstaviti tursku kuhinju. Ono što mogu da vam kažem jeste da je turska kuhinja bogata raznovrsnim jelima u kojima dominira povrće, a dobar tih jela se u nekom obliku zadržao i u našoj tradiciji. Iako sam ga probao na samo jednom mjestu, pa ne bih želio da donosim generalni zaključak, ostao sam razočaran njihovim kebabom. Veoma popularan specijalitet je kumpir, pečeni krompir koji se prereže po sredini, zatim premaže puterom i sirom, te se po vašoj vlastitoj želji dodaju ostali prilozi. O slatkišima već mogu da dam detaljniji sud, budući da sam probao njihove baklave sa pistacijama i kadaif. Ukusni su, ali s obzirom da se u mojoj vlastitoj kući ove poslastice spremaju i više nego odlično, nisu me oborili s nogu. Najviše me je iznenadilo to što kadaif (zaliveni kolač od specijalnog tijesta u obliku tankih zlatnih niti) služe vruć. Takođe, u Istanbulu ćete pronaći najrazličitije varijacije rahat lokuma, ćetenije i drugih poslastica koje trebate probati ukoliko ranije niste imali iskustva s njima. Još jedna stvar koju sam po prvi put imao priliku probati u Istanbulu jeste salep. U pitanju je prah osušenog korijenja nekoliko vrsta divlje orhideje, od koga se spravlja napitak na način da ga se prelije vrućom vodom ili mlijekom, a zatim pospe cimetom ili đumbirom. Napitak je prijatnog ukusa, a mene je ukus podsjetio pomalo na griz i sutliju. Preporučujem da probate i turske čajeve, od kojih je naročito ukusan onaj od nara. Gradski prevoz Najvažnija stvar koju treba da znate kada je u pitanju gradski prevoz u Istanbulu jeste tzv. Istanbulkart ili Istanbul Card. Riječ je o dopunjivoj plastificiranoj kartici kojom možete plaćati različite oblike gradskog prevoza uključujući autobus, metro, trajekt, tramvaj i žičaru. Karticu možete kupiti na aerodromu po dolasku ili na trafikama koje prodaju novine i plaćate je 10 TL. Da biste mogli koristiti karticu neophodno je da je prethodno dopunite određenim iznosom novca, takođe na trafici. Koristi se na način da je pri ulasku u prevoz prislonite na odgovarajući aparat koji će očitati iznos vožnje. U nekim oblicima prevoza je moguće kupiti kartu i na licu mjesta, ali je znatno skuplja i stvara dodatni stres dok kopate po džepovima u gužvi. Jednu karticu je moguće koristiti i za više osoba (najviše 5) na način da se kartica očita na aparatu onoliko puta koliko ima osoba. Istanbulkart ne pokriva krstarenje Bosforom. Kada je u pitanju Taxi prevoz, iako je većina taksista korektna, u gradu sa preko 20 hiljada registrovanih taksista, teško je očekivati da će svi biti pošteni. Rizik od prevare je uvijek moguć u smislu da će vas do odredišta odvesti obilaznim putem i tako povećati pređenu kilometražu na taksimetru. Takođe savjetujem da uvijek plaćate manjim apoenima novčanica, jer postoji i mogućnost prevare prilikom vraćanja kusura. Ukoliko mu npr. pružite novčanicu od 50 TL za vožnju od 15 TL, neki prevaranti na brzinu zamijene novčanicu od 50 TL sa novčanicom od 5 TL pa vam traže još dodatnih 10 TL, pa vas vožnja na kraju košta 60 TL. Nemojte da vas ovo obeshrabri u korištenju taksija, ali treba da budete svjesni potencijalnih rizika. Ukoliko ste upoznati sa okvirnom cijenom vožnje do vašeg odredišta, možete pokušati ugovoriti i fiksnu cijenu, ako će vam to omogućiti da se osjećate sigurnije. Dok sam se pripremao za putovanje, naišao sam i na još jedan savjet (koji nije za svakoga) kako se odbraniti od taksiste koji očigledno pokušava da vas prevari. Izađite iz automobila i počnite da se svađate s njim ukoliko postane agresivan, a scena će uskoro privući brojne lokalce koji su osjetljivi na varalice i neko od njih će sigurno stati u vašu zaštitu. Ulaznice za muzeje i druge znamenitosti Istanbul je grad koji obiluje atrakcijama i ulaz u većinu njih se naplaćuje, a posjeta je besplatna uglavnom samo za džamije. U zavisnosti od toga kakva su vam interesovanja i koliko imate vremena na raspolaganju, predlažem da uzmete tzv. Istanbul museum pass. Šta je Istanbul Museum pass i gdje se kupuje? Riječ je o plastificiranoj kartici koja košta 185 TL i omogućuje vam ulaz u sljedeće muzeje: Aja Sofija, Topkapi palata (uključujući Harem i crkvu Aja Irina), Hora muzej, Muzej turske i islamske umjetnosti, Arheološki muzej i Muzej mozaika. Kartica se može kupiti na ulazu u bilo koji od navedenih muzeja, s tim što vam je moja preporuka da je kupite u Muzeju turske i islamske umjetnosti ili Muzeju mozaika, jer je tu najmanja gužva (oba se nalaze u blizini džamije Sultan Ahmet). Kartica važi 5 dana, počevši od trenutka ulaska u prvi muzej. Postoji i varijanta od 15 dana po cijeni 315 TL. Da li se isplati kupiti Istanbul Museum pass? Objasniću vam na vlastitom primjeru. Budući da sam imao jako malo vremena za obilazak grada i posjeta svim muzejima sa spiska nije bila moguća, zapitao sam se kolika mi je opravdanost kupovine kartice. Planirao sam posjetiti Aja Sofiju i Topkapi palatu sa haremom i crkvom Aja Irina, te se ispostavilo da pojedinačne ulaznice za svako od ovih mjesta zbirno iznose tačno 185 TL, kolika je i cijena kartice. Pošto sam tu već bio na pozitivnoj nuli, trebao mi je dodatni motiv, a on se ogleda u tome da kartica skraćuje vrijeme čekanja u redu. Pred Aja Sofijom je obično strašna gužva i čeka se u dva reda, prvom za kupovinu ulaznice, a zatim u drugom za ulaz. Kako biste izbjegli barem jedan red, Istanbul Museum Pass je dobro rješenje. Ova kartica ne pokriva ulaz u Cisternu baziliku i Dolmabahče palatu. Cijene ulaznica u pojedine atrakcije u martu 2019. su iznosile: Aja Sofija (60 TL), Topkapi palata (60 TL), Harem Topkapi palate (35 TL), Crkva Aja Irina (30 TL), Cisterna bazilika (20 TL), Dolmabahče palata (60 TL za osnovnu ulaznicu i 40 TL za harem, odnosno 90 TL za objedinjenu ulaznicu koja uključuje palatu, harem i toranj sa satom). Radno vrijeme pojedinih atrakcija varira u zavisnosti od sezone, dana u sedmici, te pojedinih praznika. Npr. Topkapi palata ne radi utorkom i za 1. maj, Dolmabahče palata je zatvorena ponedjeljkom i četvrtkom i sl. Predlažem da se na web stranicama muzeja informišete o radnom vremenu kako biste mogli isplanirati svoju posjetu. Takođe je važno napomenuti da se šalteri za kupovinu ulaznica zatvaraju sat vremena prije kraja radnog vremena muzeja. Shopping Istanbul je sjajno mjesto za kupovinu, te kao i svaki veliki grad ima brojne tržne centre, ali to nije ono čime bih se ja bavio u ovom odjeljku. Fokus bih stavio na kupovinu onoga što je autentično i što se teško može naći u drugim dijelovima Evrope, a to su čajevi i začini. Iako u širem centru grada postoje mnogobrojne prodavnice u kojima se prodaje roba ovog tipa, najveći izbor po najpovoljnijim cijenama možete pronaći u Misir čaršiji, odnosno Egipatskom bazaru. Razlike u cijeni su skoro duplo niže u odnosu na trgovine na Fatihu, ali postoji čak i razlika između pojedinih štandova na bazaru (prvi štandovi su obično skuplji), te vam stoga preporučujem da prvo razgledate sve, pa da tek onda obavite kupovinu. Preporučujem vam da kupite čaj od nara jer je preukusan, a dobri su i čajevi od ruže i jasmina.  Ulica Istikal važi za jednu od najdužih i najprometnijih pješačkih ulica u Istanbulu i tu se nalaze takođe brojne trgovine, mada nisam zapazio mnogo poznatih brendova. Još jedno od popularnih mjesta za shopping u Istanbulu je Kapali čaršija, gdje možete da nađete širok asortiman turske robe. Oni koji je vole pijace, uživaće u ovom ambijentu. Prodavnice suvenira možete naći na više lokacija uključujući plato ispred Sultan Ahmet džamije, ulicu Divan Yolu, te Istikal ulicu. Ukoliko vas zanima šta vidjeti u Istanbulu preporučujem da pročitate moj putopis iz ovog grada.
Pročitajte celu vest