Nakon što nas je prvi talas pandemije koronavirusa katapultirao u izolaciju od svijeta, počeli smo postepeno da se okrećemo prema sebi i svom bliskom okruženju, kao izvoru utjehe i zabave. Da nam se ovo nije dogodilo, vjerujem da bi brojna mjesta u našim državama, a koja već godinama svrstavamo u kategoriju „ima vremena za to, blizu je“, ostala još uvijek neposjećena. Nakon što sam obišao dugo priželjkivanu Kraljevu Sutjesku, a zatim i nesvakidašnji arheološki park Kamene kugle, jedinstven u ovom dijelu svijeta, bilo je vrijeme za kratki predah. Međutim, kada dva vikenda zaredom putuješ negdje, teško je ne namiriti i treći, pa sam odlučio potražiti nešto što mi je zaista blizu, a može da se podvede pod putovanje. Tvrđava u Gradačcu Tako se rodila ideja da provedem dan u Gradačcu, gradiću na sjeveoristoku Bosne i Hercegovine, koji sam u više navrata imao priliku posjetiti, ali sada po prvi put turistički i sa namjerom da tu posjetu dokumentujem u vidu teksta i fotografija. Nije mi trebalo mnogo da pronađem saputnike i već narednog dana u podne smo se vozili posavskim ravnicama u pravcu Gradačca. Bio je topao, kasnomajski dan, možda čak i previše za moj ukus, pa sam se na momente pitao da li bi bilo bolje da sam ostao kod kuće i odmarao. Moje saputnice nisu doprinosile da lakše podnesem vožnju do odredišta, jer su sve vrijeme glasno pričale, dodatno razdražujući introverta u meni. Jezero Vidara Nije nam trebalo mnogo da stignemo u Gradačac, a posjetu smo započeli nešto dalje od centra grada, obilaskom dva vještačka jezera, Vidare i Hazne, međusobno udaljenih svega nekoliko minuta vožnje. Prvo se zapućujemo ka jezeru Vidara, koje je nastalo 1971. godine, pregrađivanjem lokalne rijeke. S obzirom da nismo sigurni gdje se nalazi početna pristupna tačka, ostavljamo automobil pored niza načičkanih vikendica, prema čijoj građevinskoj dozvoli ostajem poprilično skeptičan. Nastavljamo put kroz šumarak sumnjive namjene i najzad izbijamo do jezera na mjestu gdje se nalazi brana, koju je 1971. izgradilo vodoprivredno preduzeće Bosna – Drina iz Sarajeva, s ciljem zaštite industrijske zone grada od poplava. Jezero Vidara Danas je jezero Vidara uglavnom mjesto koje posjećuju izletnici i lokalni pecaroši, a na njegovoj obali je oformljen i kajakaški klub. Različiti dijelovi jezera ostavljaju različit utisak na posjetioca. Jedan dio jezera je opkoljen vikendicama, koje stidljivo vire iz krošnji priobalnog drveća, drugi dio zauzima sterilna betonska brana, dok su na trećoj strani jezera ljudi dopustili prirodi da se poigra i ukrasi ga močvarnim biljkama koje su se smjestile u jednom od njegovih rukavaca. Jezero je krajem protekle decenije bilo popularno gradsko kupalište, međutim nakon havarije sa pucanjem brane 2010. godine, njegov značaj u tom pogledu opada. Smjestili smo se na klupu ispod niza štrkljavih borova, čije su šišarke počivale razbacane po tlu oko nas. Nismo se žalili jer smo imali dovoljno hlada, vode i kesu punu kroasana. Jezero Hazna Prvobitni plan da napravimo krug oko jezera je ubrzo propao, jer je veći dio obale nedostupan zbog privatnih kuća, pa smo ubrzo odustali i zaputili se automobilom ka jezeru Hazna. Nakon što je 1964. godine riječica Gradašnica toliko nabujala da je skupa sa potocima Hazna i Vidara potopila dio grada, a ista situacija se ponovila 1967., odlučeno je da se izgrade brane na oba potoka, pa je tako nekoliko godina prije jezera Vidara niklo jezero Hazna. Iako površinom manje, jezero Hazna je doživjelo veću popularnost i postalo omiljeno kupalište lokalaca. Nekoliko godina nakon njegove izgradnje, ovdje su se počele održavati različite kulturne manifestacije, između ostalih i Plava noć na kojoj je nastupao i legendarni pjevač Toma Zdravković. Crkva Svetog Marka Evanđeliste u Gradačcu Hazna je i nakon rata u Bosni i Hercegovini nastavila da privlači posjetioce, međutim, jezero je vremenom onečišćeno i danas se ljudi slabije u njemu kupaju. Parkirali smo se pored nikada završenog hotela nadomak jezera i prošetali se njegovom obalom, koja je nešto uređenija u odnosu na jezero Vidara. Na jednom dijelu jezera se nalazi i vodoskok, koji me je malo podsjetio na onaj u Ženevskom jezeru, iako bi o nekom realnom poređenju bilo suludo govoriti. Zbog nedostatka sadržaja, nismo se mnogo zadržavali na ovom mjestu, nego smo se uputili ka centru grada. Crkva Svegog Ilije Proroka u Gradačcu Usput smo se zaustavili pored katoličke Crkve Svetog Marka Evanđeliste, u čijoj neposrednoj blizini se smjestila i pravoslavna Crkva Svetog Ilije Proroka. Katolička crkva je sagrađena 1888. godine u neogotičkom stilu i posvećena Sv. Marku Evanđelistu, zaštitniku gradačačke župe. Dok sam se svojski trudio da uslikam pristojan kadar crkve, privukao sam pažnju lokalnog župnika, kome je bilo neobično da se neko zanima za crkvu usred neturističkog gradića naseljenog pretežno muslimanskim stanovništvom.  Gradski park u Gradačcu Razmijenili smo nekoliko rečenica, gdje sam mu iznio svoje časne namjere, a zatim je svako nastavio svojim putem. Pravoslavna Crkva Svetog Ilije je sagrađena otprilike u isto vrijeme kada i katolička crkva, nakon što su u tadašnjem Osmanskom carstvu izjednačena prava svih vjernika, a danas je nacionalni spomenik BiH. S obzirom da je grad tokom posljednjeg rata u Bosni značajno stradao i crkve su pretrpjele izvjesna oštećenja, nakon čega su obnovljene. Gradačačka tvrđava i Spomenik borcima iz Drugog svjetskog rata Najzad stižemo i do centra grada, turistički najzanimljivije tačke Gradačca, gdje se na strmoj stjenovitoj litici uzdiže i njegov najznačajniji simbol – Gradačačka tvrđava. Parkiramo se na uređenom parkingu u podnožju tvrđave, a potom krećemo u pohod. Ispod tvrđave se nalazi veliki gradski park, o kome lokalna zajednica izuzetno vodi računa, ako uzmemo u obzir uredno pokošenu travu, cvijetne površine i očuvane klupe. U parku se nalaze i dva monumentalna spomenika, od kojih je jedan posvećen palim borcima u proteklom ratu, dok drugi datira iz vremena Jugoslavije i podignut je u čast žrtava Drugog svjetskog rata. Spomen bista Josipa Broza Tita u Gradačcu Pored ova dva spomenika, u parku se nalazi i nekolicina bista, posvećenih narodnim herojima, ali i Josipu Brozu Titu, doživotnom predsjedniku Jugoslavije. Iako sam rođen nekoliko godina pred njen raspad, priče mojih roditelja i komšija su u meni stvorile sliku nekog ljepšeg vremena za kojim žalim evo već trideset i neku godinu, budući da cijeli život živim u nekim krizama i nemirima. Ulazna kapija koja vodi ka tvrđavi Gradačac se pod osmanskom vlašću našao još 1519. godine, a prvi pomen sadašnjeg imena grada datira iz 1634. godine. Nakon Karlovačkog mira 1699. godine, Gradačac dobija na strateškom značaju, a već 1701. postaje palanka, a 1710. godine sjedište kapetanije. Polovinom 19. vijeka Gradačac je imao dva hana, dvije medrese, četiri džamije, nekolicinu mekteba i oko četrdeset trgovačkih i zanatskih radnji. Najveći doprinos razvoju grada dali su nasljedni kapetani iz porodice Gradaščević, među kojima se posebno ističe Husein-kapetan, poznat i pod nadimkom „Zmaj od Bosne“. On se svojevremeno borio za bosansku autonomiju u Osmanskom carstvu, a zbog svog mudrog vladanja i tolerancije postao je poznat širom Bosne. Husejnija džamija u Gradačcu Neposredno pred ulaznom kapijom Gradačačke tvrđave, smjestila se Husejnija džamija, koju je 1826., godine sagradio Husein-kapetan Gradaščević i predstavlja njegov najveći arhitektonski doprinos, naročito ako uzmemo u obzir da se radi o jednoj od većih džamija u Bosni, naročito za to vrijeme. Džamija ima veliku oktagonalnu kupolu i tri manje kupole, te je uvrštena na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Nekada se u njenom sastavu nalazila i biblioteka, koja je prestala sa radom 1883. godine, te je nepoznata sudbina knjižnog fonda. U haremu džamije nalazi se i nekoliko nišana, od kojih su dva bez natpisa, dok ostali imaju epitafe na nesh-dželi pismu, pri čemu je najstariji iz 1854., a najmlađi iz 1918. godine. Harem Husejnija džamije u Gradačcu Prolazimo kroz kapiju koja vodi ka tvrđavi i počinjemo uspon vijugavom stazom popločanom kaldrmom. Nailazimo usput na još jedan spomenik iz komunističke ere, posvećen narodnoj oslobodilačkoj borbi, sa čije mermerne ploče ukrašene crvenom petokrakom saznajem da je posvećena oslobođenju Gradačca 1943. godine od strane VI  istočno bosanske proleterske brigade. Nešto dalje, između krošanja drveća sam ugledao i visoku, vitku kulu četvorougaonog oblika, za koju pretpostavljam da je nekada imala ulogu osmatračnice. Sahat kula u Gradačcu Stara kula je zapravo sahat kula, sagrađena od strane Husein-kapetana 1824. godine, a za nju se vezuje nekoliko zanimljivosti. Kula ima četiri zaobljene i jednu oštru stranu, a zbog slijeganja terena je pomalo i nakrivljena, zbog čega je mnogi porede sa popularnim tornjem u italijanskom gradu Pisa. Sat na kuli je radio do 1953. godine, ali danas od njega nema ni traga. Kao dio cjeline gradačačke tvrđave uvrštena je na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Ulaz u Gornji grad Najzad stižemo i do same tvrđave, koju pored bedema čine Gornji grad sa kulom Husein-kapetana Gradaščevića i Donji grad, kroz koji smo maločas prošli, a koji pored sahat kule čine još zgrada gradske biblioteke, radio-stanica, muzej, te zgrada gimnazije. Tvrđava je današnji izgled dobila u periodu između 1765. i 1824. godine, a njen najistaknutiji dio je upravo kula Husein-kapetana Gradaščevića, podignuta kao tip dvorca feudalca, utvrđenog radi sigurnosti. Kulu čine glavna zgrada sa tri etaže i toranj sa dodatna tri sprata.  Kula Husein-kapetana Gradaščevića Danas se u unutrašnjosti kule nalazi restoran, u koji ovaj put nisam svraćao zbog pandemije, pa ne mogu da posvjedočim o kvalitetu kuhinje. U Gradačcu se nalazi još nekolicina nacionalnih spomenika BiH koje možete posjetiti, poput Harema Bukva džamije, Harema Hadži Reuf-begove džamije i kuće porodice Gradaščević iz 18. vijeka, koja predstavlja izuzetan primjerak begovskih kuća i tradicionalne bosanske arhitekture. Tvrđava sa kulom u Gradačcu Obilaskom tvrđave, odakle se pruža panoramski pogled na cijeli grad, ujedno smo i okončali naš jednodnevni izlet u ovaj maleni gradić na sjeveru Bosne. Gradačac je moguće obići u jednom danu, a posjetu možete kombinovati i sa obilaskom starog grada u Srebreniku ili kulom Husein-kapetana Gradaščevića u selu Bijela nadomak Brčkog. Ukoliko vam se dopao ovaj tekst, predlažem da pročitate i ostale putopise iz Bosne i Hercegovine, koji će vas inspirisati za njen obilazak i višednevno proputovanje.
Pročitajte celu vest