Vrativši se sa putovanja iz Portugala u septembru, znao sam da do kraja godine moram realizovati barem još jedno putovanje, jer u suprotnom ne bih živ dočekao proljeće. Gledajući mapu Evrope pred sobom, pažnju mi je privukla velika praznina u koju do sada nisam kročio, poznata kao Skandinavija. Za te zemlje sam često slušao kako su preskupe, kako je hladno i kako su ljudi otuđeni, što mi nije djelovalo pretjerano ohrabrujuće, naročito ako uzmem u obzir da je trebalo putovati polovinom novembra. Odluka je pala na Kopenhagen, glavni grad Danske, a pošto je najbliži direktan let bio za Malme, to je značilo i kratku posjetu Švedskoj. Nyhavn, najpoznatiji kanal u Kopenhagenu Na tuzlanskom aerodromu sam, po običaju, doživio nekoliko transfera blama uzrokovanih ponašanjem putnika, koji su se nastavili sve do momenta slijetanja, kada je jedna gospođa ustala sa sjedišta i počela vaditi stvari iz pretinca dok se avion još uveliko kretao po tlu, ne obazirući se na upozorenje stjuardese. Uslijedila je pasoška kontrola, koja me uvijek podsjeti na to da smo građani trećeg reda u Evropi, a kada sam se najzad iskobeljao do izlaza sa aerodroma, mogla je da otpočne moja katarza. No, prije toga se trebalo još raspitati gdje i kako kupiti autobusku kartu za centar Malmea. Arhitektura i kanali Kopenhagena Otišao sam do info pulta, gdje je mlađa radnica bila usred telefonskog razgovora, koji je potrajao toliko da sam počeo ozbiljno da vjerujem da je emigrant sa prostora bivše Jugoslavije. Tome je doprinijelo i to što nas je prvih minut, dva ignorisala, a tek onda dala znak da sačekamo. Završivši razgovor, obratila nam se ljubazno, a kada smo prijateljica i ja u nekom trenutku prokomentarisali nešto između sebe, začuli smo s druge strane pulta „Što ne kažete da ste iz Bosne?“. Bio sam u pravu, radilo se o našoj sunarodnjakinji, porijeklom iz Sarajeva. Karte smo kupili kod nje (može se platiti karticom), a druge opcije su kod vozača autobusa ili na automatu ispred. Arhitektura Kopenhagena Sjeli smo u autobus koji je krenuo tačno na vrijeme i dok smo se vozili kroz skandinavske pustopoljine, ja sam se divio činjenici da u novembru u Švedskoj sija sunce, što nisam ni najmanje očekivao. Usput sam se sjetio i horor filma Midsommar, koji sam odgledao ranije ove godine u kinu, u kome izolovana švedska zajednica slavi kult sunca, praćen nizom bizarnih rituala. Ubrzo su se pojavila i prva naselja niskih, kompaktnih kuća, koje su me uprkos minijaturnosti oduševile svojim dizajnom, a iz sanjarenja me je prenuo natpis „Ćevapi u lepini“ na izlogu jedne od zgrada. Potvrdu da je Malme grad jugoslovenskih iseljenika dobili smo i na tamošnjoj željezničkoj stanici (nalazi se odmah prekoputa autobuskog stajališta koje vozi od aerodroma do centra), kada nam je prilikom kupovine karte za Kopenhagen na automatu prišla jedna od radnica porijeklom iz Srbije i ponudila pomoć. Gradska vijećnica i Hotel Palace Do Kopenhagena je najjednostavnije stići preko Erseundskog mosta-tunela koji se prostire preko istoimenog moreuza u Baltičkom moru. Sa svojih 7.845 m, to je najduži most ove vrste u Evropi i najduži u svijetu koji prelazi državnu granicu. Izgradnja je trajala od 1995. do 1999. godine, i koštala je 4,15 milijardi eura, te se predviđa da će se investija isplatiti tek 2035. godine. Iako most iz vazduha izgleda spektakularno, dok se vozite preko njega vozom nemate takav doživljaj, mada je fascinantna sama činjenica da se u određenim momentima nalazite ispod površine mora. Christiansborg palata Stidljivo švedsko sunce je ostalo za nama, pa nas je u Kopenhagenu dočekao prohladan i sumoran novembarski dan. Uprkos tome, već po dolasku u naselje gdje nam se nalazio hotel, shvatio sam da ovaj grad ima velike šanse da mi se dopadne. Ljudi su vozili bicikle, ušuškane djevojke džogirale, a fasade od tamne cigle na uredno posloženim zgradama odavale su utisak luksuza. Hotel Cabinn Scandinavia je svojim neinspirativnim dizajnom odskakao od tog okruženja. Uz zanemarljivu doplatu smo uspjeli izdejstvovati nešto veću sobu od standardno minijaturnih soba kakve su u ovom hotelu, mada drugih zamjerki nisam imao, budući da smo se ipak nalazili u gradu koji važi za jedan od skupljih u Evropi. Christiansborg palata Obilazak grada smo započeli sa trga Rådhuspladsen na kome se nalaze gradska vijećnica, zmajska fontana, Palace hotel i spomenik Hansu Kristijanu Andersenu, autoru najljepših bajki svih vremena i ličnosti kojom se Danci posebno ponose. Na trg se nastavlja Strøget, najznačajnija pješačka i shopping ulica u Kopenhagenu, koja sa svojih 1,1 km dužine važi i za jednu od najdužih takvih ulica u Evropi. Dok su nam iznad glava visile girlande okićene velikim crvenim srcima, oči su nam letjele od jednog do drugog bogato ukrašenog izloga, koji su mamili prolaznike da uđu u trgovine. Polarni medvjedi, jeleni, jelke, pahuljice i patuljci, samo su neke od mnogobrojnih dekoracija na koje smo naišli. Jedan izlog je bio sav u Lego kockama koje, ukoliko niste znali, potiču iz danskog grada Billund. Børsen Negdje na polovini ulice smo se isključili, jer nam je pažnju privukla Christiansborg palata, u kojoj su smješteni Danski parlament, Ured premijera i Vrhovni sud. Odmah pored se nalazi Børsen, istorijska građevina čiji toranj krasi krov satkan od isprepletanih repova četiri zmaja. Ovdje se tokom 17. vijeka nalazila berza, a danas služi kao sjedište privredne komore. Nastavili smo šetnju vođeni spiralnim tornjem Crkve Našeg Spasitelja (dan. Vor Frelsers Kirke), na koji sam imao želju da se popnem, ali je mu je radno vrijeme već bilo završeno, a čak ni u crkvu nismo uspjeli ući. Crkva Našeg Spasitelja Umjesto toga smo produžili ka jednom od najčuvenijih mjesta u gradu, a u pitanju je Slobodni grad Christiania, komuna sa blizu hiljadu stanovnika, smještena usred Kopenhagena. Christiania je nastala 1971. godine nakon što je grupa hipika zaposjela napuštenu vojnu bazu i proglasila je slobodnim gradom. Stanovnici su razvili vlastita pravila, nezavisno od danske vlade, a neki od osnovnih 9 principa su zabrana krađe, oružja, automobila, pancira i teških droga. Na ulicama Christianije se slobodno može kupiti hašiš, međutim, tu slobodu su često zloupotrebljavali dileri teških droga. Postojalo je nekoliko pokušaja vlasti da rasformiraju ovo mjesto i zabrane prodaju narkotika, međutim, to se uglavnom završavalo nasilnim protestima. Prizor iz Slobodnog grada Kristijanija Moram priznati da ovakva mjesta inače nisu u fokusu mog interesovanja, ali kada sam već bio tu, kontao sam zašto ne napraviti krug. Isprva sam bio zbunjen opustošenim zgradama išaranim grafitima i odsustvom bilo kakvih znakova života, osim desetine turista koji su naokolo bauljali.  Bio sam već spreman da odustanem od daljeg obilaska, pitajući se u čemu je fora, a onda sam se najedanput zatekao u ulici koja je središte zbivanja. Na jednoj od trošnih fasada je stojao veliki znak zabrane fotografisanja, pa nisam uspio da ovjekovječim prizor ulice ukrašene kineskim lampionima, ispod kojih su bili nanizani deseci štandova na kojima su se prodavale lake droge. Pažnju su mi privukle smećkaste kockice za koje sam pretpostavio da su hašiš i nešto u epruvetama, što nisam mogao identifikovati. Moja mašta je zamislila da se unutra nalaze psihodelične gljive. Christianshavns, jedan od kanala u Kopenhagenu Ukoliko imate viška vremena i želite vidjeti nešto što nije dio vaše svakodnevnice, prošetajte ovuda, iako ja ne bih Christianiju svrstao u „must see“ mjesta. Prešli smo Christianshavns kanal i zaputili se do njegove manje, ali znatno poznatije verzije poznate pod imenom Nyhavn. Ovaj kanal su prokopali švedski ratni zarobljenici pod patronatom kralja Christiana V u 17. vijeku, kao prilaz sa otvorenog mora do Kraljevog trga, gdje se istovarala roba i ulovljena riba. Nyhavn je bio poznat po pivu, mornarima i prostituciji, a danas svojim fasadama jarkih boja, trgovinama i restoranima privlači brojne turiste koji se u rijekama slijevaju ovamo. Najstarija kuća je ona na broju 9, a na brojevima 18 i 67 je svojevremeno živio Hans Kristijan Andersen. Šarene kuće Nyhavna S obzirom da se poprilično rano smrklo, obustavili smo aktivnosti obilaska do sutrašnjeg dana, pa smo umjesto toga iskoristili vrijeme da se opustimo, jedemo i eventualno obiđemo neki od božićnih vašera na koje smo usput naišli. Sutradan je osvanuo najdepresivniji i najsumorniji dan koji možete zamisliti. Međutim, moje raspoloženje je bilo u potpunoj suprotnosti sa vremenom. Ne znam da li je to bilo zato što sam bio daleko od brdovitog Balkana i svoje svakodnevnice ili zbog toga što su Danci najsretnija nacija na svijetu, pa sam i ja mogao da osjetim tu vibraciju. Iako vjetrovito sa kišom u najavi, hladnoća napolju je bila sasvim podnošljiva, što me je iznenadilo, ako uzmem u obzir da sam neko ko ne podnosi hladnu klimu. Nyhavn, jedno od najpopularnijih turističkih mjesta u Kopenhagenu Prošli smo još jedanput Strøget ulicom, zastavši nakratko pored Crkve Svetog Duha (dan. Helligaandskirken) i bivše Crkve Svetog Nikolaja (dan. Nikolaj Kunsthal), koja danas služi kao umjetnički centar, a zatim se kod kanala Nyhavn odvojili ka Bredgade, jednoj od najznačajnijih ulica Kopenhagena. Fokalna tačka Frederiksstaden distrikta kome pripada ova ulica jeste Frederikova crkva, poznata i kao Mramorna crkva zbog rokoko stila u kom je građena.  Strøget, najznačajnija pješačka ulica u gradu Gradnja je započela s ciljem obilježavanja 300. godišnjice od krunidbe prvog člana dinastije Oldenburg, ali je  sporo napredovala što zbog nedostatka finansijskih sredstava, što zbog smrti arhitekte koji ju je projektovao. Skoro 150 godina je stojala nedovršena, sve dok naposlijetku nije prodana industrijalcu Carlu Frederiku Tiedgenu pod uslovom da je dovrši u stilu sličnom izvornim planovima, dok bi u zamjenu on dobio pravo da okolne parcele isparča na manje dijelove s ciljem razvoja grada. Crkva je napokon dovršena 1894. godine, a iako je gabaritima manja u odnosu na prvobitne planove i dalje je najveća kupolna crkva u Skandinaviji. Mramorna crkva Nasuprot Mramornoj crkvi nalazi se Amalienborg palata, sjedište danske kraljevske porodice. Sastoji se od četiri identične zgrade u čijem središtu se nalazi oktagonalno dvorište sa konjaničkim spomenikom kralja Frederika V u centru. Trenutno su dvije od četiri palate otvorene za javnost, pri čemu je u palati Christiana VIII smješten muzej koji će biti zanimljiv ljubiteljima istorije. Svakog dana u podne se ispred Amalienborg palate odvija ceremonija smjene kraljevske straže, a mi smo imali sreću da se sasvim slučajno tu zateknemo u pravo vrijeme. Amalienborg palata Sljedeća stanica nam je statua male sirene, ali prije toga zastajemo da pogledamo Crkvu Aleksandra Nevskog, sagrađenu od strane ruske vlade povodom zaključenja braka princeze Dagmar od Danske i Aleksandra Aleksandroviča i njihovog kasnijeg uspona na ruski tron kao Cara Aleksandra III i carice Marije Feodorovne. Crkva je, kao i većina drugih ruskih crkava po Evropi, posvećena najznačajnijem ruskom svecu Aleksandru Nevskom, po kome je i dobila ime. Crkva Sv. Albana Ubrzo nailazimo na Kastellet, pentagonalnu utvrdu koja važi za jednu od najočuvanijih u Sjevernoj Evropi, međutim, zbog lošeg vremena odustajemo od njenog obilaska, nego nastojimo da se što prije dokopamo Male sirene. Prolazimo pored veoma interesantne Crkve Sv. Albana, poznate i kao Engleska crkva, budući da je sagrađena u 19. vijeku za rastuću populaciju Engleza u gradu. Ispred crkve se nalazi i velika fontana posvećena nordijskoj boginji Gefjon, koja se dovodila u vezu sa oranjem, danskim ostrvom Zeland, najstarijim švedskim kraljem po imenu Gylfi i djevičanstvom. Kip Male sirene u Kopenhagenu Najzad pred nama iskrsava i Mala sirena, bronzana statua smještena na pristaništu Langelinje. Datira iz 1913. godine i poklon je pivara Carla Jaconsena gradu Kopenhagenu. Statua je inspirisana likom Male sirene iz istoimene Andersenove bajke, a pivar ju je odlučio ovjekovječiti u formi skulpture nakon što je pogledao baletsku predstavu u Danskom kraljevskom pozorištu. Skulptura je trebalo da bude izrađena po liku balerine Ellen Price, koja je igrala glavnu ulogu u predstavi, ali pošto je ona odbila da pozira naga, kao model za tijelo statue je poslužila Eline Eriksen, supruga vajara Edvarda Eriksena. Skulptura je za svojih sto i kusur godina postojanja bila višestruka žrtva vandalizma, pa je tako dvaput obezglavljena, jedanput joj je otkinuta ruka, nekoliko puta su je polijevali farbom, ali bi svaki put bila restaurirana i vraćena na svoje mjesto. Ukoliko nastavite šetnju uz kej, naići ćete i na modernističku skulpturu genetski modifikovane Male sirene. Tivoli, zabavni park u Kopenhagenu U nastavku dana obilazimo dvorac Rosenborg, kome se odlučujemo vratiti sutradan ujutro kada bude više svjetlosti, a zatim i Bibliotečke vrtove pored Danskog jevrejskog muzeja. Uveče smo posjetili Tivoli vrtove, drugi (po nekim izvorima treći) najstariji zabavni park na svijetu, osnovan 1843. godine (prvi je Bakken, takođe u Danskoj). Za Tivoli kažu da je jedna od vodećih atrakcija Kopenhagena, a posjetili su ga čak i Hans Kristijan Andersen i Volt Dizni, što je značilo da ni ja ne bih trebalo da dovodim u pitanje njegov značaj.  Tivoli uoči božićnih praznika Dekoracija Tivolija varira u odnosu na godišnje doba, a mi smo stigli tačno u vrijeme božićnog otvaranja (lično mi je žao što sam propustio Halloween dekoraciju). Postoji više varijacija ulaznica, što možete provjeriti na njihovoj web stranici, a mi smo se odlučili za najobičniju koja košta 130 danskih kruna (oko 17,50 eura) i podrazumijeva samo razgledanje parka, bez uključenih vožnji. Kineski paviljon u Tivoli parku S obzirom na kišno i hladno vrijeme, park nije radio u svom punom kapacitetu, ali je svakako bilo interesantno prošetati se njime i razgledati bajkovitu novogodišnju dekoraciju, kao i dekoraciju kineskog paviljona. Slagao bih kada bih rekao da je ovo najbolja stvar koju sam vidio u Kopenhagenu, ali da mi je bilo lijepo, jeste. Iako smo idućeg dana trebali nastaviti put ka Malmeu, prelijepo vrijeme tog jutra nas je natjeralo da cijelo prijepodne provedemo u Kopenhagenu, pa smo se zaputili pravac ka dvorcu Rosenborg. Rosenborg dvorac u Kopenhagenu Dvorac je sagradio početkom 17. vijeka Christian IV, jedan od najpoznatijih skandinavskih kraljeva. Najznačajnija atrakcija dvorca je Viteška dvorana sa krunidbenim tronovima i tri srebrna lava u prirodnoj veličini, te tapiserijama na zidovima koje prikazuju borbe između Danaca i Šveđana. U dvorcu se nalazi i izuzetna Flora Danica kolekcija (atlas botanike sa autohtonim biljkama Danske), te jedna od najljepših svjetskih kolekcija venecijanskog stakla. Meni su se naročito dopali prostrani vrtovi oko dvorca u koje je ulaz besplatan, pa tu možete napraviti odlične fotografije. Rosenborg dvorac Prozujali smo još jedanput i oko kanala Nyhavn, te Mramorne crkve i Amalienborg palate, okončavši time našu posjetu Kopenhagenu. Moram priznati da nisam imao neka prevelika očekivanja od ovog grada, te me je iznenadila činjenica koliko mi se zapravo dopao, čak i u novembru, koji je sve samo ne klasičan turistički mjesec. Iako sam u ova dva dana uspio istražiti najznačajnije znamenitosti grada, nedostajao mi je barem još jedan dan da bih u potpunosti uživao u njegovim čarima.  Amagertorv, centralni trg u Strøget ulici Pored svega navedenog, preporučujem da posjetite i cilindrični toranj Rundetaarn, Grundtving crkvu koja se nalazi izvan centra i neodoljivo podsjeća na crkvu iz Rejkjavika, groblje na kojem je sahranjen Hans Kristijan Andersen, neke od muzeja kao što su Ny Carlsberg Glyptotek (muzej umjetnosti koji sadrži ličnu kolekciju sina osnivača Carlsberg pivare), Davidova kolekcija (besplatan muzej koji se posebno ističe kolekcijom islamske umjetnosti) ili Nacionalni muzej Danske. Dansko kraljevsko pozorište Na oko 40 km od Kopenhagena se nalazi i predivan Frederiksborg dvorac, do koga možete stići vozom. Iz Kopenhagena takođe možete napraviti izlet u Malme ukoliko već niste stigli preko Švedske. Naposlijetku bih dodao da, iako je nesumnjivo skupa država, Danska je i dalje povoljnija od recimo Švicarske u kojoj sam boravio ranije ove godine. Sve što sam plaćao, plaćao sam karticom i gotovina mi uopšte nije trebala, ali ponesite i papirni novac za svaki slučaj. Ukoliko vam ovaj grad do sada nije bio pretjerano u fokusu interesovanja, najtoplije vam preporučujem da ga posjetite, jer mene je zaista oduševio. Prepun je zanimljivih lokaliteta, klima uopšte nije toliko strašna koliko sam očekivao, a ljudi su skroz prijatni i ljubazni. U narednom tekstu se družimo u Malmeu, a do tada pišite svoje utiske o Kopenhagenu i drugim mjestima u Skandinaviji koja vrijedi posjetiti.
Pročitajte celu vest