Vrativši se kući iz Portugala, nije mi trebalo dugo da počnem planirati sljedeće putovanje. Odluka je pala na Skandinaviju, ali problem je bio u tome kako preživjeti cijela dva mjeseca monotonije do odlaska tamo. Oktobar se već opasno približavao kraju, a vremenske prognoze su najavljivale zahlađenje, pa sam stoga odlučio iskoristiti posljednji topao vikend u mjesecu i otisnuti se negdje na jednodnevni izlet. Budući da sam već obišao većinu gradova u okolini, bilo je sve teže pronaći neko novo mjesto koje bi mi bilo potencijalno zanimljivo. Naposlijetku sam odabrao dva hrvatska gradića za koja sam vjerovao da ih mogu obići u jednom danu. U pitanju su Požega i Našice, ali s obzirom da je u vrijeme kada sam stigao u Našice dan već bio na izmaku, nisam stigao vidjeti sve što sam želio, te će ovaj tekst biti posvećen isključivo Požegi. Trg Svetog Trojstva u Požegi Požega je gradić sa oko 26 hiljada stanovnika, smješten na istoku Hrvatske i središte je Požeško-slavonske županije. Do 1991. godine je nosio ime Slavonska Požega, a za razliku od većine ravničarskih gradova Slavonije, karakterišu ga brežuljci i krivudave ulice. Stigli smo u Požegu u nedjeljno podne i parkirali se na velikom parkingu na Trgu Svetog Trojstva.  Gradski muzej u Požegi Centralnu tačku trga čini Kužni pil, odnosno stub kuge posvećen Svetom Trojstvu, kakve sam viđao u brojnim evropskim gradovima. Spomenik je dugo vremena bio predmet spora gradskih vlasti, jer su postojale nesuglasice oko toga da li postojeći stub koji se nalazio u lošem stanju treba restaurirati ili izraditi njegovu repliku. Naposlijetku je, uvažavajući stručna mišljenja, odlučeno da se izradi i postavi replika, a da se stari spomenik konzervira i izloži u zatvorenom prostoru, kako bi se zaštitio od daljeg propadanja. Gradska vijećnica u Požegi Trg Svetog Trojstva je okružen nizom baroknih kuća koje mu daju na ljepoti, a među njima se posebno ističu Gradska vijećnica i Gradski muzej, smješteni u istom nizu zgrada. Stara gradska vijećnica je mjesto od istorijskog značaja za ovaj kraj, a poznata je kao žarište buđenja narodnog duha u Slavoniji. Na županijskoj skupštini održanoj 04.12.1847.  u njenim prostorijima, prihvaćeno je da službeni jezik bude hrvatski. Zgrada gradskog muzeja je sagrađena početkom 18. vijeka, kao kombinacija stambene i trgovačke kuće, a u muzej je pretvorena tek 1980. godine. Crkva Svetog Duha u Požegi Na trgu se nalazi i Franjevački samostan sa Crkvom Svetog Duha, koja datira iz 13. vijeka i prvobitno je bila posvećena Sv. Dimitriju. Prema pisanim dokumentima stoji da su samostan i crkva izgorjeli 1305. godine, a nakon turskih osvajanja dolazi do rušenja samostana, te pretvaranja crkve u džamiju, tako da je i danas moguće vidjeti ostatke kasnoromaničke, gotičke i turske arhitekture. Po odlasku Turaka, Franjevci se vraćaju u grad i započinju gradnju novog samostana koji je dovršen 1724. godine, a uporedo je obnovljena i crkva. Ispod svetišta crkve se nalazi grobnica koja je zatvorena 1867. godine, a u nju su pored Franjevaca sahranjivani i ugledni Požežani (suci, senatori, plemići). Županijska palata Na sjevernom pročelju crkve Sv. Duha 1995/6. godine otkriven je portal koji nesumnjivo potvrđuje da je crkva bila sagrađena 30. godina 13. vijeka. Nedaleko od samostana su smještene i Biskupski ordinarijat i Crkva Sv. Lovre iz 14. vijeka, koja važi za najstariju crkvu u gradu. U jednoj od kuća na trgu se nalazila i prva požeška apoteka iz 1741. godine, čiji se inventar danas čuva u gradskom muzeju. Nastavljamo šetnju Županijskom ulicom, koju krasi Županijska palata, vjerovatno jedna od najljepših gradskih građevina. Usput zapažam i nekoliko interesantnih dekorativnih detalja na fasadama kuća pored kojih prolazimo. Šetalište na Starom gradu Prolaskom kroz sporedne i turistički ne toliko interesantne stambene ulice Požege stižemo do brežuljka koji nosi naziv Stari grad, jer se na njemu nekada nalazila srednjovijekovna utvrda u kojoj su boravile razne ugarske kraljice, a tokom turske okupacije služila je za smještaj posade. Nakon odlaska Turaka, tvrđava prelazi u vlasništvo carske komore, a kasnije gradske uprave koja daje dozvolu građanima da, uz skromnu naknadu, koriste njene blokove za izgradnju svojih domova, jer se nalazila u lošem stanju i  predstavljala je opasnost po okolne kuće i crkvu Sv. Terezije.  Toranj požeške katedrale Posljednji ostaci utvrde su uklonjeni u 20. vijeku kada je odlučeno da se na vrh Starog grada postavi Milenijski spomenik u čast hiljadugodišnjeg hrvatskog kraljevstva. Spomenik je uništen tokom Drugog svjetskog rata, a kameni soko koji ga je krasio se sada čuva u Gradskom muzeju. Požeške ulice Danas je Stari grad šetalište, doduše prilično zapušteno, a iako ima potencijal da se od njega napravi svojevrstan vidikovac, nisam bio u mogućnosti mnogo toga da vidim jer je sve bilo zaraslo u šiblje. Spuštamo se nazad u grad, prolazimo pored zgrade Prve Požeške štedionice, danas gradske biblioteke, i dolazimo do prostranog Trga Svete Terezije Avilske sa istoimenom crkvom, zgradom Požeške biskupije i katoličkom gimnazijom, te nekolicinom kafića na suprotnoj strani. Crkva Svete Terezije Avilske Požeška katedrala, odnosno Crkva Svete Terezije Avilske važi za jednu od značajnijih u Hrvatskoj, naročito zbog enterijera koji je rijedak primjer barokno-rokoko cjeline na ovim prostorima. Od crkvenih dekoracija i posuđa posebno se ističu vrijedni pokloni carice Marije Terzije, uključujući sedam kaleža od pozlaćenog srebra iz 17. i 18. vijeka, tri pokaznice od kojih je jedna gotička, te raskošni plašt izrađen u Beču 1763. godine. Zgrada županijskog suda (Finansijska palata) u Požegi Posljednja interesantna građevina koja mi privlači pažnju tokom mog boravka u Požegi jeste zgrada Županijskog suda. Sagrađena je kao Finansijska palata 1895. godine na mjestu tadašnjeg Biskupata, prema projektu dvojice poznatih zagrebačkih arhitekata, a godinu nakon izgradnje u nišu zgrade je postavljen kip Sv. Florijana (zaštitnik od požara), djelo Ludviga Lubinskog, kipara koji je radio na uređenju hrvatskog paviljona u Budimpešti i brata Rudolfa Lubinskog, arhitekte koji je projektovao zgradu Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu. Kip je tokom komunističkog perioda uklonjen, da bi tek 2006. godine bio ponovo postavljen u nišu, ali ovaj put u izvedbi drugog vajara. Zanimljivi detalji na fasadama kuća Na trafici Tisak, u blizini zgrade suda, kupujem dvije razglednice kao uspomenu na posjetu Požegi i na taj način završavam posjetu ovom gradiću. Ukoliko želite doživjeti Požegu u nešto dinamičnijem izdanju preporučujem da je posjetite za vrijeme održavanja neke od manifestacija kao što su Aurea Fest (niz festivala vina, gastronomije, uličnih svirača i mađioničara, plesa, popularne muzike i sl.), Hrvatski festival jednominutnih filmova, Orguljaške večeri u katedrali Sv. Terezije Avilske, Dan grada – Grgurevo, pozorišni festivali KaFe i KaZlaDo i sl. Kužni pil i Gradski muzej u Požegi Ljubitelji istorije mogu posjetiti gradski muzej i obnovljeno jevrejsko groblje iz 1872. godine, a možete napraviti i izlet u obližnje Našice, kao što sam to ja učinio. Požega definitivno nije jedan od klasičnih turističkih bisera, ali je dovoljno sadržajna da u njoj provedete jedan dan i meni lično je boravak tamo prijao. Ukoliko biste željeli saznati još o manjim gradovima Hrvatske i njihovoj turističkoj ponudi, predlažem da pročitate i moje tekstove iz Đakova i Varaždina.
Pročitajte celu vest