Obećao sam sebi da ću ove godine putovati češće, da ću nastojati da posjetim što više novih država, ali i da ću se posvetiti boljem upoznavanju vlastite zemlje. Budući da prvomajski praznici nose sa sobom i najveći broj slobodnih dana, to je značilo da je vrijeme za organizovanje jednog kraćeg proputovanja po regionu, a prva stanica je trebalo da mi bude Travnik, gradić iznimno bogate istorije, smješten u srcu Bosne. Moja prva đačka ekskurzija je bila upravo tamo, a kako sam se sticajem okolnosti godinu dana nakon toga preselio u drugi grad i samim time promijenio školu, sudbina je htjela da ga posjetim i sa narednom ekskurzijom. Poslije toga sam se još možda jedanput ili dvaput zaustavio u ovom gradu na povratku s mora, ali suštinski nikada nisam imao priliku da ga istražim na svoju ruku. Stari grad Travnik Na putovanje sam krenuo opušteno, bez nekih temeljitih priprema, ne dopustivši čak ni da mi loša vremenska prognoza pokvari ugođaj. Ekonomska kriza i beznađe koji su u Bosni i Hercegovini najvidljiviji još od poslijeratnog perioda, doveli su do toga da se u posljednje vrijeme i prvomajski praznici sve manje proslavljaju, pa me nije iznenadilo što su brojne manje trgovine i kafići na koje smo usput nailazili, radili uprkos državnom prazniku. Dodatnom jenjavanju prvomajske euforije doprinijele su i loše vremenske prilike koje se ponavljaju posljednji niz godina. Kao i većina drugih manjih gradića u Bosni, tako ni Travnik nema svoje predgrađe, nego se prosto pojavljuje usred ničega, a isto tako i završava, pa vas neće iznenaditi kada između brda ugledate gusto načičkane krovove kuća i minarete. Džamija Lončarica u Travniku U Travniku danas živi nešto više od 16 hiljada stanovnika, pretežno bošnjačke nacionalnosti, uz značajan udio Hrvata. Iako je danas tek jedan manji gradić u središnjoj Bosni, poznat je po tome što je u periodu od 1686. do 1850. godine bio prijestonica osmanskih vezira, zbog čega i najveći dio njegovog kulturno-istorijskog naslijeđa datira upravo iz tog perioda. Po dolasku u grad, duž kojeg prolazi i magistralna cesta, parkirali smo se ispred niza lokala od kojih polovina odavno nije u funkciji, a zatim se pješke zaputili ka tvrđavi iznad grada. Prolazimo kroz staro mezarje (muslimansko groblje) usred kojeg se izdigla džamija Lončarica iz 17. vijeka, koja je naziv dobila po obližnjem pazaru na kome su se prodavali lončarski i kačarski proizvodi. Travnička tvrđava Krećemo se kroz niz kaldrmom popločanih sokaka, ne znajući ponekad da li smo na ulici ili u nečijem dvorištu, ali naposlijetku stižemo do ulaza u veličanstvenu tvrđavu ispod koje u kaskadama protiče planinski potok poznat po imenu Plava voda. Za razliku od većine drugih srednjovijekovnih utvrda, Stari grad Travnik se dobro očuvao zahvaljujući činjenici da su ga Turci nakon osvajanja naselili  i nastavili razvijati naselje u njegovom podnožju. Predaja kaže da je nekada iznad ulaza u grad stojala kamena ploča s natpisom na kojem se spominje ime bosanskog kralja Tvrtka II Kotromanića. Etnografska postavka unutar tvrđave Plaćamo ulaznicu 3 KM i započinjemo postepeno razgledanje tvrđave. U početku je utvrda imala odbrambenu svrhu, koju gubi potkraj 17. vijeka, nakon okončanja Bečkog rata i turske defanzive, poslije čega se našla izvan glavnih ratnih poprišta. Nakon provale austrijskog princa Eugena Savojskog u Bosnu i razaranja Sarajeva 1697. godine, vezirska stolica je prenesena u Travnik, koji postaje sjedište vezira i upravni centar Bosanskog pašaluka. U 18. vijeku, u vrijeme slabljenja i povlačenja turske imperije, Travnik dostiže svoj vrhunac razvoja i poprima odlike gradske sredine. Dolazi do useljavanja jevrejske i hrišćanske populacije, te procvata trgovine i zanatstva. U 19. vijeku dolazi do povlačenja Osmanlija iz Bosne, prenosa vezirske stolice u Sarajevo, pa samim time i opadanja značaja Travnika. Varoška džamija u Travniku O kompletnom istorijatu grada možete se informisati unutar jedne od kula tvrđave, gdje je sadržajno prikazana hronologija razvoja grada od njegovog nastanka. Pored informacija, posjetiocima je na raspolaganju i manja etnografska zbirka koja uključuje narodnu nošnju, posuđe i razna oruđa. Najljepši momenat tvrđave je, međutim, pogled koji se pruža na čaršiju (privredni dio) i mahalu (stambeni dio). Sa njenih zidina možete kao na dlanu vidjeti sve gradske kuće, džamije, sahat kule i crkvene tornjeve isprepletane sa gradnjom komunističkog i savremenog perioda. Šarena džamija u Travniku Po završetku obilaska tvrđave, zaputili smo se ka centru najstarijom travničkom ulicom Varoš, duž koje su stršile brojne kuće oronulih fasada. Ovdje se nalazi i Varoška džamija sagrađena 1903. godine u pseudomaurskom stilu, na mjestu prethodne, manje džamije sa drvenim minaretom, koja je do temelja izgorjela u požaru. Spomenik Josipu Brozu Titu U centru Travnika nalazi se Sulejmanija ili Šarena džamija, najveća i najljepša u cijelom gradu. Na mjestu današnje džamije nalazila se manja džamija iz 16. vijeka, ali se sa razvojem grada javila potreba za izgradnjom veće bogomolje, te je 1757. godine podinuta džamija, u čijem prizemlju se nalazio bezistan sa dućanima. Džamija je izgorjela u požaru 1815. godine, pa je novi bosanski vezir Sulejman-paša Skopljak na sačuvanom kamenom prizemlju obnovio građevinu prema prethodnom arhitektonskom rasporedu. Džamija je jedinstvena po tome što se u prizemlju nalaze poslovni prostori, kao i po biljnim motivima oslikanim na njenoj fasadi, te činjenici da se minaret nalazi s lijeve umjesto sa desne strane od ulaza, kako je to uobičajeno. Memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića Džamija je nedavno obnovljena i blista u punom sjaju, a nakon što smo razgledali i njenu lijepo oslikanu unutrašnjost, odlazimo svega ulicu dalje gdje je smještena rodna kuća književnika Ive Andrića, jednog od dvojice bosanskohercegovačkih nobelovaca. Rekonstruisana rodna kuća Ive Andrića je otvorena 1974. godine kao Spomen-muzej pri Zavičajnom muzeju Travnika, da bi nakon njegove smrti, godinu dana kasnije bila preimenovana u Memorijalni muzej Rodnu kuću Ive Andrića, te i dan danas djeluje kao takva. Stalna postavka muzeja prikazuje život i literaturu Ive Andrića te uključuje: rodnu sobu, sobu posvećenu romanu „Travnička hronika“, fototeke sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade, biblioteke sa umjetničkom zbirkom i sl. U djetinjstvu sam imao priliku posjetiti ovaj muzej, pa to ovaj put nisam učinio, a nisam siguran ni da li je bio otvoren za posjete zbog državnog praznika. Izletište "Plava voda" Naredno stajalište nam biješe mjesto gdje izvor Plava voda završava svoj tok i ulijeva se u rijeku Lašvu, a gdje je još davno niklo popularno izletište sa konobom i nekolicinom minijaturnih bazenčića u kojima plivaju ribe i patke. Iako lokalitet ima sjajan potencijal, čitav prizor djeluje nekako štrokavo, sa nabacanim štandovima na kojima se prodaju suveniri, musavim izlogom lokala koji odavno nije u funkciji, ugaženom travom i turistima sa Bliskog Istoka koji naokolo bauljaju. Ipak, u jednoj ili dvije konobe koje još uvijek rade nije lako naći slobodan sto. Nisam se htio dugo zadržavati ovdje, pa sam se zaputio nazad ka centru kako bih pronašao neko mjesto za jelo. Spomenik antifašizmu u Travniku Sarajevo nije jedini grad u Bosni koji je poznat po ćevapima. Specifikum travničkih ćevapa je što su porcije duplo veće u odnosu na druge bosanske gradove, pa ćete tako ako naručite malu porciju, umjesto očekivanih pet, dobiti deset ćevapa, dok vas u velikoj porciji čeka čitavih dvadeset komada. Pošto nisam neki veliki gurman, rijetko se unaprijed informišem o lokalnoj hrani, ali ponekad konsultujem Tripadvisor kako bih pronašao restorane sa najboljim recenzijama i ponudom koja je u skladu sa mojim ukusom. Ispostavilo se da najbolje ocijenjena ćevabdžinica u Travniku taj dan nije bila otvorena zbog praznika, pa smo ugrabili jedini slobodan sto u jednoj od obližnjih ćevabdžinica. Zavičajni muzej u Travniku Dvije konobarice su, nenaviknute na toliku gužvu, na jedvite jade stizale da posluže prisutne mušterije. Čekajući da dođemo na red, posmatrao sam njihovo ponašanje i konstatovao da je jedna okretnija, ali otresita i na rubu nervnog sloma, dok je druga bila blaga, ali potpuno dezorijentisana. Zaboravljala je narudžbe, donosila i što treba i što ne treba, a najkomičnija scena se odigrala kada se mušterija za stolom pored požalila da je umjesto deset ćevapa dobila devet, pa je ona puna entuzijazma kroz par minuta doletjela noseći na tanjiru deseti ćevap. Ne znam da li me je više iscrpio proces naručivanja ili plaćanje računa, ali naposlijetku sam jedva čekao da pobjegnem iz te gužve. Konatorska džamija u Travniku Upućujemo se ka novijem dijelu grada, koji se razvio mahom u 20. vijeku, sa stambenim zgradama, među kojima su se skrili brojni parkovi, spomenici, vjerski i drugi objekti od turističkog značaja. Travnik njeguje i svoju komunističku prošlost, pa je tako moguće u jednom od parkova vidjeti i spomen bistu Josipa Broza Tita, te nekolicinu spomenika posvećenih antifašističkoj borbi i partizanima. Svoj spomenik ima čak i Tornjak, autohtoni bosanskohercegovački pastirski pas. Nešto dalje nailazimo na Zavičajni muzej Travnik, utemeljen 1950. godine, sa kolekcijom od oko 80 hiljada eksponata svrstanih u nekoliko zbirki kao što su: prirodoslovna, arheološka, kulturno-istorijska i druge. Koliko me služe uspomene iz djetinjstva, riječ je o veoma pristojnom muzeju koji svakako vrijedi posjetiti ukoliko se nalazite u Travniku. Hadži Ali-begova džamija u Travniku U produžetku ulice se nalaze Lukačka džamija, katolička Crkva Sv. Ivana Krstitelja, Hadži-Alibegova džamija sa sahat kulom, lijepa pseudomaurska zgrada u kojoj je smješten Opštinski sud i nekolicina turbeta u kojima su sahranjeni veziri i drugi domaći uglednici. Od svih gradova u Bosni i Hercegovini, u Travniku se sačuvao najveći broj turbeta (mauzoleja), tri otvorenog i četiri zatvorenog tipa. Katolička crkva Sv. Ivana Krstitelja Od obrazovnih institucija u Travniku treba spomenuti Elči Ibrahim-pašinu medresu, smještenu u pseudomeurskoj građevini podignutoj po nacrtima Ćirila Ivekovića, koji je dao svoj doprinos i u izgradnji gradskih vijećnica u Sarajevu i Brčkom. Iako je multikulturalnost jedna od odlika Travnika i Bosne uopšteno, nakon posljednjeg rata iz 90-ih, vjerske i međunacionalne tenzije su uvijek prisutne i tinjaju. Spomenik bosanskoj gluposti je utjelotvoren u velelijepnoj zgradi Vrhbosanske nadbiskupije, pod čijim krovom djeluju dvije srednjoškolske ustanove. Dvije škole pod jednim krovom U desnom, renoviranom krilu zgrade smješten je katolički školski centar koji pohađaju učenici hrvatske nacionalnosti, dok je u lijevom krilu smještena gimnazija (i mješovita škola) namijenjena učenicima bošnjačke nacionalosti. Jedan mali gradić, jedna zgrada u dvije boje i sa dvije škole - tužno. Danas je Travnik poznat i kao mjesto hiperprodukcije diploma privatnih fakulteta, koje su predmet sveopšte sprdnje, ali i surova realnost našeg društva. Ako vam neko kaže da je diplomirao u Travniku, odmah znate da imate posla sa šarlatanom. Česma i Turbe zatvorenog tipa u Travniku Nešto dalje od gimnazije, nalazi se pravoslavna Crkva Uspenja Presvete Bogorodice iz 19. vijeka, sagrađena uz dozvolu osmanskih vlasti. Pravoslavno stanovništvo se u Travnik počelo doseljavati od sredine 18. vijeka, i uglavnom je bilo riječ o zanatlijama i trgovcima. Danas u Travniku živi jako malo Srba, budući da su se nakon posljednjeg rata uglavnom raselili po drugim dijelovima države. U Travniku je nekada postojala i sinagoga, koju su 1941. uništili nacisti i ustaše, te nakon toga nikada više nije obnovljena, budući da je jevrejsko stanovništvo odvedeno u logore. Na brežuljku Bojna još uvijek postoji staro jevrejsko groblje. Od ostalih religijskih objekata treba spomenuti katoličku Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u mjestu Dolac kod Travnika, kao i Franjevački samostan u Gučoj Gori. Pravoslavna Crkva Uspenja Presvete Bogorodice Travnik obiluje i drugim objektima od istorijskog značaja kao što su Travnička kuća, Vezirski konak, Hafizadića kuća i sl., tako da ćete na koju god stranu da se okrenete i u koji god ćošak da zavirite ugledati nešto vrijedno pažnje. Moje vrijeme za obilazak Travnika je polako istjecalo, a čekao me je put do Livna, odakle vam donosim naredni tekst. Ukoliko ste nekada posjetili ovaj grad, podijelite svoje utiske u komentarima.
Pročitajte celu vest